Off topic: IN MEMORIAM: Akademik Ivo Frangeš
Thread poster: Kemal Mustajbegovic
Kemal Mustajbegovic
Kemal Mustajbegovic  Identity Verified
Local time: 21:20
English to Croatian
+ ...
Jan 6, 2004

Napustio nas je iznenada veliki gospodin i briljantni stilist hrvatske riječi, profesor, akademik, teoretik, kritik, povjesnik, prevoditelj, talijanist i kroatist Ivo Frangeš. Njegov raznovrstan i bogat opus više od 500 bibliografskih jedinica i desetaka knjiga i još više priređenih, govori o velikoj radnoj energiji te posebno strasti prema hrvatskoj kulturi i književnosti kojoj se posvetio nakon dolaska na Katedru za noviju hrvatsku književnost. Posebno na području književne kritike i... See more
Napustio nas je iznenada veliki gospodin i briljantni stilist hrvatske riječi, profesor, akademik, teoretik, kritik, povjesnik, prevoditelj, talijanist i kroatist Ivo Frangeš. Njegov raznovrstan i bogat opus više od 500 bibliografskih jedinica i desetaka knjiga i još više priređenih, govori o velikoj radnoj energiji te posebno strasti prema hrvatskoj kulturi i književnosti kojoj se posvetio nakon dolaska na Katedru za noviju hrvatsku književnost. Posebno na području književne kritike i književne povijesti njegov je doprinos kapitalan jer je promotorom stilističke kritike u hrvatskoj znanosti o književnnosti povezano s osnivanjem časopisa Umjetnost riječi (1957.). Bilo je to vrijeme kada se počelo razmišljati da znanost o književnosti ne čini samo pozitivistika nego i estetska uspješnost književnog testa.
Akademik Ivo Frangeš rodio se 15. travnja 1920. u Trstu, u Sarajevu je maturirao 1938., a romanistiku i kroatistiku diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1943. Od 1946. asistent je pri Katedri za talijanski jezik i književnost, a od 1954. docent. U razdoblju od 1953. do 1956. bio je lektor hrvatskog jezika u Firenci i honorarni profesor hrvatske kulture i povijesti na tamošnjem Fakultetu političkih znanosti. Tamo ga zatječe smrt Antuna Barca te na poziv Filozofskog fakulteta u Zagrebu preuzima Katedru za noviju hrvatsku književnost na kojoj radi do umirovljenja 1984. godine. Godine 1960. izabran je za dopisnog, a 1968. za redovitog člana HAZU (ondašnji JAZU).
U razdoblju od 1970. do 1972. bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika i Saveza književnika Jugoslavije, a od 1970. član Međunarodnog slavističkog komiteta kojemu do smrti bijaše jedan od potpredsjednika. Bio je također član Matice hrvatske, hrvatskog PEN-a i SEC—a (Europsko društvo za kulturu). Godine 1974. dobio je Herderovu nagradu za znanost o književnosti, a 78. organizira u Zagrebu 8. međunarodni slavistički kongres. Od 1983. dopisni je član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti u Ljubljani. Od 1957. osnivač i urednik časopisa Umjetnost riječi, a 1970. pokretan i urednik časopisa Croatica. Godine 1993. dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo i Humboltove nagrade u Bonnu, a 1955. Nagrade Antun Barac o književnosti, 1999. Državne nagrade za cjelokupni znanstveni rad. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića i činom Komtura (Commendatore) Republike Italije.
Bijaše članom uredništva i suradnikom znanstvenih projekata: Opera omnia Marko Marulić, Pet stoljeća hrvatske književnosti, Hrvatska i Europa; predsjednikom i urednikom manifestacije Knjiga Mediterana, organizatorom i voditeljem Enciklopedije hrvatskih pisaca, prvog talijansko—hrvatskog simpozija Venecija — Mito e antimito 1997. Prevodio je s francuskog i uglavnom talijanskog te predavao na brojnim europskim sveučilištima kao gost profesor (Krakow, Varšava, Moskva, St. Peterburg, Bordeaux, Prag, Frankfurt, Köln, München, Bonn, Göttingen, Rim, Napulj, Trst, Padova, Pisa, Uppsala, Stockholm i Götteborg).
Datum su u hrvatskoj znanosti o književnosti predstavljale najprije Stilističke studije (1959.) a potom i Studije i eseji (1967.). Prva je metodološki zanimljivo strukturirana jer u prvom dijelu podastire metodu koja će postati profesorovom temeljnom orijentacijom. Riječ je, dakako, o tada, za onodobni jugoslavenski znanstveni obzor, revolucionarnoj stilističkoj metodi izgrađenoj na amalgamiranju romanske i njemačke teorije (Leo Spitzer, Giacomo Devoto). Određujući svoju metodološku poziciju, prof. Frangeš je odmah na početku svojeg znanstvenog zanimanja ponudio kritičko prihvaćanje te metode ističući kako je metoda kao i svaka metoda, dobrodošla, ali ona sama sebi ne smije biti cilj nego mora biti u funkciji sinteze za koju je nužna i književna činjenica. To Frangešu nije dopuštalo da se iscrpi u dojmu kao jednom od polazišta stilističke kritike nego ga je napućivalo na uvažavanje povijesno-kulturnog horizonta kao konteksta s jedne strane te stilsko paradigmatske, poetičke književne činjenice s druge strane.
Drugim poglavljem knjige prof. Frangeš odužio se svojoj prvoj znanstvenoj preokupaciji — talijanistici, dok je trećim poglavljem započeo svoju hrvatsku znanstvenu priču u kojoj je ilustrirao metodu na analizi Kovačića, Vojnovića, Matoša i Krleže i istodobno naznačio svoju osnovnu znanstvenu preokupaciju koja će svoj konačni studijsko—analitički oblik dobiti u knjigama: Studije i eseji (1967.), Matoš, Vidrić, Krleža (1974.), Nove stilističke studije (1986.), Suvremena baština (1992.) te u zajedničkoj knjizi s Viktorom Žmegačem Hrvatska novela.Interpretacije (1998.).
Možemo istaknuti da je svima njima karakteristika Frangešova temeljna stilistička impostacija koja je sve više evoluirala u sintezu kakvu će na primjeru pojedinih autora ostvariti u studiji, primjerice, o Ivanu Mažuraniću ili Antunu Barcu, Krleži, Marinkoviću, Šegedinu, a u cjelini korpusa hrvatske književnosti u monumentalnoj Povijesti hrvatske književnosti (1987.) i njenoj njemačkoj varijanti. Naveli smo riječ "priča" svjesno ciljajući na dobro poznat profesorov način pisanja; on nije suho akademski ili pak opterećen znanstvenim metajezikom iako je pozitivistički precizan i stilski lociran nego vazda na lijep način govori o proizvodima ljepote. Otud zavodljivost i romaneksnost njegove povijesti svojstvena samo njemu, poznata kao frangešovski stil.
Ta je ideja povijesti književnosti u svoj modus operandi amalgamirala, uz stilističku kritiku, kročeansku intuiciju i estetsku činjenicu, te desanktisovsku elaboraciju kulturno-povijesnog horizonta i brandesovsko isticanje europske vrijednosti malih književnosti, konkretno ostvarena u Gundulićevoj viziji o slobodi koja mu je bila, kako je rekao, silom pokretnicom. Ona je svjedočila o veličini povijesnog samoosvještenja hrvatskog naroda, za koju instanciju Subjekta nije bitna kolikoća nego kakvoća umnosti. Upravo to prepoznao je prof. Frangeš: supstancu kulturnog konstrukta i samooblikovanja, duh i oblik.
I kao predavač bio je akademik Frangeš govornik, retor u klasičnom smislu riječi. Ne samo pismo nego i izrijek nastojao je oblikovati lijepo ali i logično, gotovo poetski ali i točno, uresno ali i precizno, držeći se prije navedena načela: o lijepom se priliči govoriti lijepo; o književnoj činjenici ne mora se izricati samo činjenično nego i zavodljivo, pa i na taj način pridavati važnost predmetu tematizacije. A takav bijaše i u privatnosti u kojoj je izričaj legitimirao tezu: ono o čemu govorimo jest život, anegdota i priča, a da bi bila dostojna čovjeka, valja pokazati njegov kulturacijski habitus. I po tome čovjek je vrijednost, zacijelo ponajveća.
Međutim, prof. Frangeš bio je gospodin u svakom trenutku i u svim segmentima: i u neobvezatnom druženju, i u savjetima, i u trenucima političke stigmatizacije kada je odšutio manirom sokratovske mudrosti, gospodin fina romanskoga duha i odgoja koji je zračio ljepotonosnošću u različitim životnim prigodama.
Takvoga pamtimo i nosimo: kao čovjeka koji je svoju radnu energiju i intelektualnu radoznalost za hrvatskom kulturom i književnosti altruistički darivao, učeći nas ukusu, mjeri i štovanju vlastitih kulturnih vrijednosti.
Za sve mu velika hvala.

piše dr. Cvjetko MILANJA
Collapse


 


There is no moderator assigned specifically to this forum.
To report site rules violations or get help, please contact site staff »


IN MEMORIAM: Akademik Ivo Frangeš






Anycount & Translation Office 3000
Translation Office 3000

Translation Office 3000 is an advanced accounting tool for freelance translators and small agencies. TO3000 easily and seamlessly integrates with the business life of professional freelance translators.

More info »
Protemos translation business management system
Create your account in minutes, and start working! 3-month trial for agencies, and free for freelancers!

The system lets you keep client/vendor database, with contacts and rates, manage projects and assign jobs to vendors, issue invoices, track payments, store and manage project files, generate business reports on turnover profit per client/manager etc.

More info »